Ojačala sam. Ne savijam se više pod udarcima. Naučila sam ih primati bez da pokleknem. Naučila sam ih, po potrebi, i zadavati. Život me isklesao, oblikovao svakim udarcem.
15 komentara
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
treba se savijat bona nebila, ono što se ne savija kad tad pukne,
kao mlado drveće koje odoljeva vjetrovima, dok ono jako debelo, koje se ne savija biva išćupano iz korjena …et ti sad 😉
Pa nisam “mlado” drvo, ‘ta ću nije do mene 🙂
i to kakvim borcem…
ne savijaj se, pa nek puca šta puca
Ma jašta Benesta, dosta je više savijanja!
e ja nikako da naucim
Mlad si ti, naučit ćeš 🙂
eh kad smo kod toga. jedna od najljepsih i najboljjih vjestina jeste wing chun, osmislila zena. tehnika kojom slabiji ubije brasno u jacem. tu tehniku je usavrsio Ip Man ucitelj onog filozofa Bruce leea (da da bio veliki filozof i plaho nacitan)
moze li kako da se to zaobidje
miligram, koliko novih informacija, tek vidim kolko sam neupućena
srećo, a teško, jako teško…
možda to ništa nije tako kao što misliš, ja ne vjerujem u to, mislim da je puno bolje
nadam se
i kad ojacas shvatis koliko su ti udarci zapravo pomogli izgradnji tvoje licnosti:)i lakse podnosis svaki naredni!
čak si i zahvalan 🙂
Ono sto te ne ubije, to te razvije u neki drugi oblik tebe 🙂 Neka, tako i treba, ojacati pa i uzvratiti udarac..
I uzvratiti, slažem se sad, nekad ne bih, ali sad…:)