Jednom

će i ovo biti samo sjećanje


02.07.2018.

Ego trip

Bijah danas u drustvu tih nekih ljudi sa “titulama”. U principu ih izbjegavam, ali eto zivot donese razne situacije. I sad jedan poprilicno mlad, a vec docent na fakultetu, je “prosipao” svoj ego. I nako kontam, bio bi jako simpatican da nema tu titulu. Sta se desava ljudima pa se ufuravaju. Moj mozak naprosto to ne moze da svari. I nije samo to kod ljudi sa dr pred imenom. Ovi sto umiju pisati malo bolje se isto tako ponasaju, nako s visine. Izuzimam Bas prave velicine kao Karahasan (njega baska volim pa uzeh za primjer). Naravno ne volim generalizorati, svugdje ima izuzetaka, ali je skoro postalo kao pravilo. Gdje nestade insanijet. Ima li ljudskosti. Ima li onih nena sa samijama i deda sa “francuzicama”. Uvijek sam voljela njihovo drustvo. Na jednu stranu diplome, ali ona zivotna mudrost koja se ne uci u skoli je ispred svake diplome. Sve je manje takvih ljudi. Umiruje me njihovo drustvo... A sad, haman je sve na ego tripu. Cast izuzecima. Jel problem biti normalan i ljubazan bez da to bude “s visine”, bez cinizma. Cinizam bas ne volim. Suzila sam krug ljudi s kojima pijem kahvu na jako mali broj. I neka sam. Dosta mi je za 2 zivota ego tripera. Pa i sejtan je zbog ega tamo gdje jeste.