Jednom

će i ovo biti samo sjećanje


27.10.2018.

.

Prestalo mi biti vazno da se svima svidim. Treba nesto mjenjati u zivotu. Neke ljude distancirati. Neke vise paziti. Valja zivjeti. Ne moze se ziv pod zemlju. Treba olaksat sebi kolko god se moze pa odzivit sto se mora zivjet. Od sinoc su suze stalni prisutne. Dodje tako neki period. Kazu mi da ja ne znam biti srecna mozda i ne zelim. Ne znam kako mozw biti da ne zelim biti sretna. Sta je sreca? Neko bi rekao zivi i zdravi i sta ho's vise. Jesam li neskromna sto zelim ljubav? Isade da jesam. Al ja je zelim i sta cu sa. Jel oma recept da je ne zelim? Pravim mu nered ali nisam namjerno. On ne zna biti ljubomoran. Nisam nikad takvu osobu srela. Teska sam mu. Mislim da me malo pocinje prezirati. Mislim da me ne shvata. Ne obazire se na mene. Zna sta me zulja i to radi. Ne obazire se. Glupi fb i glupi lajkovi. Sve je kao nebitno al svugdje mora baciti lajk. Ako je nebitno sto onda radis. Ma milion pitanja. Nu jednog odgovora. Dokla kako ne znam. Al ako ovako nastavim nisam daleko od neke terapije.