Kako dug i “težak” dan. Neke se stvari kristaliziraju, ne znam dal da se radujem ili tugujem… Biće malo i jednog i drugog. Kako god, samo nek se negdje pomakne, nisam nikako statična osoba, pa me ovo tapkanje lomi.
11 komentara
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
ti se pokreni, šta čekaš njegov potez, odkad ti to govorim
čekanje trenira sabur ili ubija 🙂
jel to moj cipiripi na koji sumnjam :O
Znaš alkemičar kako je onaj jedan dovio i tražio sabur, pa mu Bog davao iskušenja jer kako će mu dati sabur bez iskušenja. Pa i ja sam dugo dovila za sabur, prestala sam…Mene ubija
🙂
ne znam za tog, ali znam za onog što je reko: Bože daj mi sabur ali brzo!
🙂 e vidiš nisam se znala izraziti u dovi, dobar taj
čekam te na kafi 😉
polazim za sat vremena 🙂
je li se sta pomaklo:)
Ma jeste, al’ puževim koracima:) Ali neću sitničariti :))
pa kornjaca je najsporija a zivi jako dugo
hocu reci ima i dobrote u toj sporosti, treba gledati ljepsu stranu:))
Pa zato kažem da neću sitničariti 🙂