(:
我想我的视频设置,但我不知道
Gdje si?
Ne poznajem više tvoje lice tražim u tvom pogledu nešto nježno nešto moje, ali to više nisi ti. Tvoje je lice lice neznanca, na njemu maska uljudnosti i daljine. Tvoje usne izgovaraju riječi hladno kao u prolazu. Na kojoj sam te raskrsnici života izgubila ?
Ispričana priča
Mislila sam da je sve istina što si govorio. Mislila sam da si napoštenije biće na planeti. Mislila sam da si najplemenitiji kojeg upoznah. I onda…jednostavno promijeniš se, ne znam objaniti zbog čega i zašto, ali osjetim. I dalje mislim da si izvnredno biće, samo što više ne mislim da je sve istina…
Eto
U životu sam sretala razne ljude. Neki su me činili sretnim a neki ne. Neke sam osjećala blisko pri prvom susretu, a neke ne osjećam ni poslije dugog niza godina. Neki su činili da se osjećam poštovanom, a drugi su sve gledali s visine. Ima ljudi koji sve gledaju kroz ružičaste naočale, nisam od tih….
Ja bih se vratila…
Otkrivam svaki dan jedan novi komadić tebe, a mislila sam da te dobro poznajem… Kažu kad se ljubav počne gasiti onda primjećuješ mahane, ali ja znam da se moja ne gasi ali primjećujem ih. Ja više vjerujem u onu tezu da prava ljubav i jeste kad voliš uprkos mahanama. Volim te, ali mi se ne…
Malo o…
licemjerima, ulagivanjima i prijetvornosti ljudskoj…u stvari to ne bi bilo malo kad bih uzela vremena, a opet bi se sve svelo na par rečenica. U svemu je interes. Ima li iskrenosti? Vole li se ljudi uopće bez interesa? Ima li prijateljstva iskrena? Biraju se ljudi za druženje koji su "neko", biraju se čak i životni…
Tebi
Otkrivam sitne laži u tvom govoru…možda bi se kad bi sjeli( oči u oči ) i razjasnilo sve, jer te znam kao poštenog čovjeka, i sad me boli što mislim ovako kako mislim o tebi. Možda imaš puno obaveza pa su ti misli malo rastrojene, ne primjećuješ sitnice oko tebe, a meni su krupnice. Možda…